Nije nikakva tajna da je Beč, baš kao i Austrija u cjelini, već odavno postao koncertna meka te da hodočašćenje mnogobrojnih Hrvata u ovaj (nekoć) aristokratski grad ne predstavlja neki preveliki bauk. Iako grad možda nema takvu razgranatu ponudu kao jedan Berlin, posebice u smislu klasičnog clubbinga, Beč je po koncertima uvjerljivo najjači u bližoj i široj okolici. Ako iole bolje pratite trendove na glazbenoj sceni jasno je ‘ko dan da neke sastave u Hrvatskoj neće vidjeti nikad pa ni tad.
Tu postoje dva problema, svojevrsna “kvaka 22”. Poveći broj manjih inozemnih bendova koje financijski nije problematično dovesti u RH prati samo specifično mala brojka “kužera” koji zajedno stavljeni na kup ne bi brojali više od stotinjak ili dvjestotinjak ljudi. S druge strane, kad neki (a nerijetko mnogi) od tih istih bendova postanu popularni njihova cijena eksponencijalno raste pa njihovo dovođenje u Zagreb postajte i teoretski nemoguće. Idealan primjer navedenog je i švedski Ghost koji je do nedavno po Ženevi punio klubove veličine Močvare, a danas rasprodaje dvorane i za 5-6 tisuća ljudi. Reklo bi se tik do arenskog sastava.
Velšani imaju i neke metal bendove
Ne posve istu, ali sličnu sudbinu dijeli i velški Bullet For My Valentine koji su početkom studenog posjetili bečki Gasometer. Bend koji je imao svojih uspona i padova zadnjih nekoliko godina se nalazi u stabilnoj uzlaznoj putanji i postaju izrazito ozbiljan takmac u društvu značajno većih bendova. Jedan od razloga tome jest i gotovo nezaobilazna stavka koju valja učiniti ako želiš postati popularniji – usmjeriti i transformirati zvuk bliže ka pop vodama. Naravno, to ne znači da Bulleti danas zvuče kao Lady Gaga, ali da su pitkiji te da ukomponiravaju veću količinu clean vokala i elektronske podloge svakako stoji.
– Komadi se bare uz mačoizirani zvuk ovog velškog sastava!Posljedično, Gasometar bio je dupkom pun, a kako to već biva na ovoj razini, produkcijska strana priče bila je sve samo ne bezvezna. Audio-vizualni napad popraćen beskompromisnom svirkom razvalio je dvoranu skroz na skroz. Iako ova fraza zvuči posve šablonizirano, uistinu i jest bilo tako – zvuk je bio nevjerojatno tight, s nula sviračkih pogrešaka, a i tipično konzervativna austrijska publika – poprilično nabrijana. Mada je broj predgrupa iznosio tri komada, od kojih su najzvučnije ime bili Of Mice & Men, kao da se svjesno išlo na varijantu da predizvođači zvuče lošije (jeftinije?) kako bi headliner odnio svu slavu. Bila je to puka suprotnost njihovom bečkom gostovanju iz travnja (nikako ne svirački, već prvenstveno u smislu ozvučenja) pa je cijela situacija neodoljivo podsjećala na uloge kakve dopadnu predgrupe Metallici, a što često zna predstavljati i slavu i prokletstvo u jednom.
Bez obzira na tu malu mrljicu, radilo se o odlično provedenoj večeri u mnogo puta opjevanoj austrijskoj metropoli. Pritom još jednom od srca dajem preporuku za pogledati ovu grupaciju glazbenika čija mačoizirana glazba predstavlja savršeni soundtrack za odvesti komada na neki vidikovac na zagrebačkom Sljemenu. Predviđam im još sjajniju budućnost.