Nedavni dolazak jeseni pred nas je stavio pomalo težak zadatak, a to je rekapitulacija onog što se kolokvijalno naziva „dugim toplim ljetom“. Nakon što je voditelj vašeg omiljenog entertainment industry bloga ustanovio tradicionalnu shemu prema kojoj valja detaljno secirati ljetnu ponudu noćnog i glazbenog života raznih svjetskih metropola (za primjer pogledati dvostruku reportažu iz Tokija 2017. i 2018.), ovogodišnji odabir je pao ni više ni manje nego na jednu od najpoznatijih destinacija hrvatskih gasterbajtera – kanadski Toronto. Gotovo tromjesečna kreativna stanka u pogledu nedostatka objava na ovom blogu proporcionalna je duljini osvrta koji slijedi pa svaka daljnja riječ posvećena uvodu može biti posve suvišna. Stoga krenimo redom.
Politička korektnost na vrhuncu
Metropolis kojeg mnogi nazivaju najamerikaniziranijem kanadskim gradom originalni je melting pot, upravo ono što je njemačkoj Berlin, a SAD-u New York City. Tako se u gradu često mogu čuti na desetine i desetine različitih jezika, dok na ulicama možemo naići na ljude najrazličitijih narodnosti i kultura. Kanada je u političkom smislu potpuna suprotnost aktualnom američkom establishmentu, pri čemu se takva klima savršeno poklapa sa strujanjima u tradicionalno liberalnim urbanim krugovima kakav je Toronto. Grad je stoga savršeni savršeni primjer okruženja u kojem politička korektnost odjekuje na sva zvona – soya latte, yoga pants, legalizirana trava, rasprava o spolu i rodu, LGBTQ zajednice – sve su to trendovi koji u Kanadi nikad nisu bolje kotirali no danas.
Sam vrhunac ljeta, preciznije mjesec kolovoz, koji se uz tmurne jesenske kiše doima kao daleka prošlost, za Toronto znači samo jedno – nepresušni izvor glazbenih koncerata, bogatog noćnog života, vrhunske gastronomije i zabave općenito. Noćni život Toronta uistinu jest neusporediv s bilo čim domaćim, ali baš kao i kod nas, kulminacija uvijek nastupa za vrijeme vikenda, a u tom smislu se posebice izdvaja propulzivan centar, odnosno downtown omeđen s King i Queen Street. Ranije spomenuta liberalnost je posebice vidljiva u tom kvadrantu jer raznolikih klubova koji propagiraju najrazličitiju moguću glazbu, modu, fetiše te seksualne manjine u Torontu nikako ne manjka.
– Toronto definitivno iskače iz tradicionalnih kanadskih okvira.
Za vas smo odabrali vjerojatno četiri najatraktivnija ljetna koncerta koja su obilježila ludi kolovoz, a kroz prizmu istih sasvim je lako steći dojam o propulzivnosti noćnog života ovog centra kanadske urbane kulture. U prijevodu, ako živite u Torontu i imate imalo heterogeniji ukus, vaš razum će voditi velike borbe s vašom lisnicom.
Ono što ljetne koncerte diljem Sjeverne Amerike čini posebno atraktivnima jest činjenica da se većina istih odvija u sklopu velikih ljetnih pozornica izgrađenih posebno za ovakvu vrstu priredbi. Pri tome gotovo svaki veći grad manifestira svoju ekonomsku moć upravo kroz postojanje takvih amfiteatara, a u slučaju Toronta to je veliki Budweiser Stage kapaciteta preko 15 tisuća ljudi.
Indie prvak u naponu snage
Fanovi domaćeg INmusica sigurno bi bilo oduševljeni kad bi na jednoj od nadolazećih edicija festivala promotori najavili nastup jednog od najvećih heroja indie scene jer za razliku od velikog broja svojih žanrovskih kolega upravo Beck u nastupe unosi ogromnu količinu pop elemenata koji dižu cijelu priču na zavidnu razinu. Pri tome se navedeni „pop“ elementi najviše manifestiraju kroz megalomansku produkciju, kričave vizuale, precizan zvuk te popratni show koji više podsjeća na nastup Lady Gage nego na primjerice jedne melankolične The XX. Ususret novom albumu „Hyperspace“ promotivne aktivnosti su se za ovog glazbenika rodom iz LA-a značajno povećale, a njegovi koncerti pružaju zabavu od kakve bi svaki indie festival višestruko poentirao. U tom smislu toplo se nadam njegovom dolasku u Hrvatsku jer sve predstavljeno kroz nastup u Torontu daje ovoj izvedbi visokih 8,5 od 10 bodova, pogotovo ako spomenemo i predgrupe poput popularnih Cage The Elephant.
Solidni Korn i Alice In Chains
Nekoliko dana iza netom opisanog koncerta, točnije tijekom same sredine kolovoza, istu pozornicu osvojili su grunge veterani Alice In Chains te metalci Korn sa svojom co-headlining turnejom, jednom od zasigurno atraktivnijih minulog ljeta. AIC kao stari znanci hrvatske publike gotovo da i ne mogu isporučit loš nastup pa njihov zvuk tradicionalno obara s nogu i najzahtjevnije audiofile. Dečki iz Seattlea su uvijek sigurna oklada za razliku od partnera iz Korna koji ponekad isporuče vanserijsku izvedbu, a ponekad sasvim prosječnu. Uslijed nekih osobnih tragedija koje su snašle članove benda, ovih dana izdani novi album refleksija je upravo takvog stanja. Solidna izvedba koja može biti i puno bolja (posebice kad uključuje i dubstep uspješnice s početka ovog desetljeća) generalno je zadovoljila, ali nastupu kao da je nedostajao neki konkrentiji kick, odnosno mrvicu definiraniji zvuk.
KISS – stroj za tiskanje novca
Jedan od najpotentnijih biznismena u glazbenoj industriji, a veliki Gene Simmons to svakako jest, sa svojim glavnim pobočnikom Paulom Stanleyem čini polovicu legendarne i možda najveće rock grupe svih vremena. Naravno, riječ je o KISS-u, a njihova aktualna turneja „End Of The Road World Tour“ je u trećem dijelu nakon Amerike i Europe ponovno pokorila Sjevernu Ameriku, konkretnije Scotiabank Arenu u samom centru Toronta. Sa svojim predviđenim završetkom u 2021. trebala bi označiti kraj ere jednog benda čiji članovi i dan danas s bilancom od 70 godina na leđima praše uvjerljivije no masa drugih izvođača, neovisno o glazbenom žanru.
Beskompromisna glazbena mašina koja iza sebe u zraku uvijek ostavlja miris dolarskih novčanica tako je izdominirala jednu od najprometnijih arena u svijetu i očitala lekciju gotovo svima koji nešto znače u glazbenoj industriji. Gledati takav bend, s takvim ishodom i u takvoj kapitalističkoj meci na kraju je zapravo dobilo i simbolično značenje – Scotiabank je po tržišnoj kapitalizaciji treća kanadska banka pa u tim razmjerima KISS zapravo nije mogao poželjeti savršenije okruženje.
Knotfest – četiri jahača apokalipse
S druge strane, svega tri dana kasnije, slijedio je povratak na staro mjesto zločina već opisanog ranije – Budweiser Stage. To nikako ne čudi uzevši u obzir prethodno opisanu razvijenost lokalne ekonomije, visinu platežne moći te šaroliku glazbenu ponudu koja se nudi prosječnom konzumentu. Samo kad bi krenuli nabrajati imena glazbenika koja su potekla sa šireg područja Toronta (ovako na prvu na pamet mi padaju deadmau5, Justin Bieber, Drake, The Weeknd, Nelly Furtado, Three Days Grace, itd.) stvari bi jako brzo sjele na svoje mjesto.
Kako god, Budweiser Stage je ponovno izbio na tapetu jer je ugostio možda i ponajveću ovoljetnu karavanu sjevernoameričkog kontinenta – Knotfest – koja je na jednom mjestu okupila imena poput Slipknota, Volbeata, Gojire i Behemotha. Sami nazivi bendova govore da se radi o dijametralno suprotnom glazbenom izričaju od primjerice ranije spominjanog indie prvaka Becka, ali usprkos tome malo tko može opovrgnuti da se radi o samoj kremi glazbenog showbiza, prije svega zbog lika i djela Coreya Taylora, poznatijeg kao i frontmena Slipknota.
Kad bi reputaciju dotičnog sveli na razinu hrvatske estrade nesumnjivo je da bi dobili karakter koji bi vjerojatno izdominirao sve što je ikad hodalo po zagrebačkoj špici – no šalu na stranu, Slipknot vjerojatno nikad nije bio veći i ubojitiji nego što je to slučaj danas. Vidjeti takav žestoki paket na jednom mjestu (uz istaknute uloge Gojire koja zvuči precizno poput švicarskog sata, a za kojom nimalo ne zaostaje i poljski Behemotha) u Europi je vrlo rijetko, ali kapitalizam nas uči da za doživjeti sve draži industrije zabave svakako valja posjetiti Sjevernu Ameriku. Tako je bilo i sada pa je ovaj paket ostavio još bolji utisak od KISS-a i opravdao ulogu ovoljetnog glazbenog favorita.
Bilo kako bilo, Toronto svojom bogatom kulturnom ponudom zaista nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Ako vas možda toliko ne privlače betonske džungle poput New Yorka i sličnih velikih sjevernoameričkih gradova možda je baš Toronto pravi izbor za vas. S poprilično izraženim europskim štihom, ali uz nezaobilaznu američku srž, čini idealnu kombinaciju mirnijeg života i uzbudljivih provoda. Svakako preporučamo, usprkos premijeru koji stalno plače.