Dva rasprodana koncerta u kultnom njujorškom klubu Hammerstein Ballroom znači 3500 prodanih ulaznica u jednoj večeri, a tako nešto ostvariti za veliki Alice In Chains naravno da i nije neki preveliki napor. Upravo je u prvoj polovici prošlog mjeseca (7. i 8. svibnja) navedena dvorana ugostila kultni sastav iz Seattlea koji sam spletom okolnosti zadnji puta gledao na domaćem INmusicu i austrijskom Nova Rocku. Ususret novom albumu Jerry Cantrell i ekipa su odlučili zakazati poprilično veliku ljetnu turneju, a kako su me noge odnijele put New Yorka upravo u vrijeme održavanja gore navedenih koncerata nije bilo druge nego posvjedočiti jednom od njih u samom srcu Manhattana.
Jasno, gledati takav bend u takvoj grandioznoj dvorani i takvom gradu sve je samo ne “još jedan izlazak u nizu” pa su i očekivanja u tom smislu bila na poprilično visokim razinama. Posebnost ovog koncerta leži i u tome da je AIC svega nekoliko dana prije njujorških nastupa objavio novu autorsku pjesmu “The One You Know”, prvu nakon nekoliko godina, a koja je logično odsvirana i uživo. U trenutku pisanja ovog teksta dotična na Spotifyu već broji preko 1,5 milijuna preslušavanja što samo reflektira popriličan interes javnosti koji je izazvala nova stvar.
9,2/10
Dakle, nastup. Već pri ulasku u gore navedenu halu bilo je posve jasno da ista nije posve slučajno odabrana. Teatralni izgled dvorane koja podsjeća na kazalište (odmah povlačim paralelu s londonskim Brixton Academy) u startu se činio kao pun pogodak za koncert ovakvog kalibra. To posebice napominjem zbog mračnog karaktera samog benda, ali i modernog šmeka urbanog metropolisa kakav je New York – u tom pogledu bilo je dosta fora gledati koncert koji spaja toliko suštinskih suprotnosti na jednom mjestu.
– Chainsi su poput žena, što stariji to bolji!Kako se na novi album još čeka set lista je očekivano sadržavala svojevrsnu “best of” kompilaciju na kojoj je logično dominirao miks svih pet studijskih albuma. Iako u tom pogledu nekih posebnih iznenađenja nije bilo, izvedba je bila – maestralna. Baš kao što je to primjer i s nekim drugima bendovima (npr. Metallica), godine očito gode dečkima pa im starost zapravo nije oduzela moć, već podarila zrelost koja jamči beskompromisnu i čvrstu sviračku egzekuciju. Prosječna starost ljudi u publici nije previše kaskala za godinama članova benda pa je nemilosrdan nastup jednim dijelom uzrokovan i činjenicom da AIC u trenutnom stadiju karijere ne moraju ni najmanje podilaziti svojim fanovima, već upravo suprotno.
Nakon dugo vremena, evo ih opet u Zagrebu
Apropo navedenog, naišao sam na zanimljiv članak koji se referira upravo na ta dva koncerta iz New Yorka i koji uvelike potvrđuje moja razmišljanja. Pri tome se valja osvrnuti na prvu stavku koja ide u prilog tome koliko su zapravo Chainsi “heavy” i bez obzira što ne koriste furiozne rifove i brze blast beatove tipične za ekstremne bendove njihova zvučna slika rezultira nevjerojatno teškim zvučnim udarom kakvog mogu reproducirati samo rijetki. Tako gledano, moglo bi se reći da tu mračnu atmosferu postižu na mnogo inteligentniji način nego što je to slučaj s hordom bendova koji proizlaze iz miljea žestokog metala.
Kako ekipa uskoro (točnije danas!) dolazi u Hrvatsku opravdano mogu reći da je s viđenim ljestvica poprilično podignuta i svi njihovi “oponenti” koji će se naći na pozornici INmusica imat će sve samo ne lak posao. Nije zgoreg zaključiti da će se zadnji dan festivala sasvim sigurno odvijati žestoka bitka na relaciji Alice In Chains-Interpol, a hoće li četvorka iz Seattlea izdominirati trojku iz New York Citya valja vidjeti na Jarunu. Ja svoje favorite imam – ako će Chainsi reprizirati barem polovicu onog demonstriranog u Velikoj jabuci čeka nas opaki provod i još jedna vruća jarunska noć.