Propast domaćeg metala i vezanog tržišta ne moramo nužno pripisivati glazbenim trendovima jer tvrdokorna alternativna glazba na zapadu i dalje ima horde svojih poklonika (i to poklonika visoke platežne moći). Iako sam prije ravno tri godine na sarkastičan način iskomentirao (za sad) zadnji hrvatski nastup australskih metalcore prvaka Parkway Drive u zagrebačkoj Tvornici, većina stvari se od tada nije previše promijenila. Domaći metalci su ostali klošari, a metal je sam po sebi ostao “prljava” glazba za alkoholičare, mamine sinove i njima slične.
Dok sam u izvještaju koji je pokrivao zagrebačke nastupe Monster Magneta i Toma Odella naglasio da hrvatsko glazbeno tržište ponekad i zna iznenaditi, možda nisam dovoljno naglasio ključnu riječ – “ponekad”. Na žalost, rasprodani koncerti poput Toma Odella ili svojevremeno jednih Editorsa ne predstavljaju nikakvu konstantu već rijetku iznimku. S druge strane razmjere austrijske platežne moći nikako ne treba smatrati nekom posebnošću. Dapače, našim sjevernim susjedima su igrokazi glazbenih promotora vrlo česta pojava pa tako jedan Beč nerijetko može ponuditi i po nekoliko velikih koncerata, ne u istom vikendu, već – u istom dan.
Surferi iz Australije
Slučaj je to bio upravo i tijekom sredine veljače kad je bečki Stadthalle rasprodao i pokorio američki rock/pop/hip hop duo Twenty One Pilots, a manji Gasometer, kapaciteta od oko četiri tisuće ljudi, spomenuti Australci Parkway Drive. Megalomaniji usprkos, veliki je to minus jer Parkway Drive na aktualnoj “Reverence” turneji imaju snage rasprodati dvorane kapaciteta od sedam-osam tisuća ljudi što je gotovo nevjerojatan podatak ako u obzir uzmemo da su još 2011. i 2013. nastupali u Močvari. U tom aspektu Stadthalle bi bio kudikamo prikladnija dvorana, s gotovo sigurno rasprodanim parterom. Ovako se nauštrb sigurnije zarade bend smjestilo u manju dvoranu zbog koje je uklonjeno barem 30% eksplozivne produkcije i posljedično umanjilo doživljaj vatrenog spektakla (makar, ruku na srce, vjerojatno bih u koži promotora postupio isto kao i austrijski organizatori).
– U Hrvatskoj plodno tlo za investicije ne postoji.Vjerojatno se sada pitate zašto toliko patim na produkciju no ako ste barem ovlaš pratili razvoj ovog benda, australski dečki su od predzadnjeg albuma “Ire” iz 2016. pa do aktualnog “Reverence” u tržišnom smislu napravili kvantni skok i osigurali si poziciju iz koje bi lako mogli doseći arenski status (barem na nekim tržištima poput Njemačkog). Naravno, to je podrazumijevalo i kretanje ka malo mekšem zvuku no produkcijski aspekt koncertnih nastupa to je višestruko anulirao. Ogromne količine pirotehnike popraćene furioznom izvedbom stvaraju od članova ovog benda vanserijske šoumene (bajdvej, bend je prije ravno šesnaest godina održao svoj prvi koncert ikad!) koji na žalost vjerojatno nikad više neće doći u Hrvatsku, a kojima je i ranije navedena Tvornica prilikom zadnjeg nastupa bila preveliki zalogaj. Platežna moć domaćih metal fanova teško da se može mjeriti s aktualnim dosezima ovog surferskog sastava, a nama ostalim smrtnicima preostaju vizite u zemlje poput Austrije ili pak Češke koja je nekoć bila zadnja komunistička rupa, a danas predvodnica razvoja istočne Europe.
Glazbena industrija u tom smislu jako dobro zna gdje se nalazi plodno tlo za investicije, a ono definitivno nije u Hrvatskoj i pogotovo u ne metalu jer domaći metalci uspjeh jednostavno ne praštaju.