Nakon što se barem malo slegnula halabuka koja je trajala sve od jeseni 2014. i napokon izbrojali svi zarađeni, odnosno izgubljeni euri, posve je jasno da je stiglo vrijeme za seciranje svega što se u prvoj polovici lipnja dešavalo u omiljenoj nam Austriji. Blažena zemlja čija ekonomija neprekidno buja odnedavno je i službeno postala raj za sve ljubitelje glazbe, kao da to nije bila i prije. Tržište toliko jako da se platežna moć prosječnog Austrijanca čini poput SF priče za malenog Hrvata od ovog ljeta nudi još jedan veliki festival naziva Rock In Vienna stacioniranom u srcu Beča. Organiziran pod patronatom njemačkog DEAG Entertainmenta ne treba puno da se zbroji dva i dva pa da zaključimo kako je lokalni Skalar Entertainment koji stoji iza kultnog Nova Rocka ovo ljeto bio na iglama.
Nijemci su paralelnim pokretanjem dva nova festivala, spomenutog bečkog i minhenske Rockavarie, krenuli u novu investicijsku rundu pri tome ne vodivši previše računa o već odavno podijeljenim kartama na austrijskom tržištu. Gotovo identičnog megalomanskog lineupa sastavljenog od uspješnica američke i europske alternativne scene, s bečkim izdanjem izazvali su značajne potrese među austrijskim promotorima te položili iznimno skup kamen temeljac za moguća buduća izdanja. Kako je minus na računima ove godine iznosio milijune eura, vjerojatno samo vidoviti Milan zna kroz koliko godina bi ova investicija mogla ostvariti barem nominalni povrat. Naravno, to ne znači da se u austrijskoj prijestolnici nije našao značajan broj konzumenata ove priredbe, ali tradicija Nova Rocka ipak je odnijela očekivanu prevagu.
Usput rečeno, ako u bogatoj Austriji Nijemci bez previše muke vrše višestruke gospodarske penetracije, postavlja se pitanje kakvu bi tek pustoš iza sebe ostavio ovakav kapitalno potentni promotor u jednoj Hrvatskoj. U ekonomskom smislu to bi sličilo silovanju poluraspadnutog mrtvog trupla, a od domaćih promotora nešto više od toga vjerojatno ne bi niti ostalo.
Ipak malo i o bendovima – u Beču…
Zbog urbanog okruženja bečkog festivala vremensko ograničenje dalo je svoj obol tako da niti jedan dan nije pružio nastupe značajnije iza ponoći. – Ice-T je podjednako šamarao napaljene bjelkinje željne međurasnog odnosa i korumpiranu američku policiju. Rijetko atraktivan lineup pokorio je začudo izvođač koji nije imao status headlinera – Body Count. Bend predvođen ikonom rap scene zapadne obale vokalnim je izražavanjem podjednako šamarao napaljene bjelkinje željne međurasnog odnosa i korumpiranu američku policiju te tako ostavio ponajbolji utisak festivala.
Dok su s jedne strane vitalni starci iz Metallice, KISS-a i Faith No More odradili setove poput najpotentnijih tridesetogodišnjaka, Muse i Incubus su u kontrastu prikazali šablonski mlak pristup koji je u finalu bio tek prosječan. Aktove trećeg dana na žalost nismo gledali, a posebice nam je žao jednog Limp Bizkita koji nam svako ljeto priušti neizostavnu dozu divljanja uz tipične taktove nemilosrdne američke kvartovske glazbe.
…odnosno Nickelsdorfu
Namjerno zabilazeći bukirane njemačke headliner bendove dolazimo do Slipknota koji virtuoznošću svojih članova live nastupima uglavnom propagira politiku spaljene zemlje. Vrhunski showmani i izvedba za 5+ koja je obilježila festival. Dakako, nipošto ne smijemo zaboraviti i na furiozne predstave za imena poput Lamb Of God, Parkway Drive, Mastodon, In Flames, Papa Roach i novih nada Hollywood Undead.
Mötley Crüe kao naj zvijezde Nova Rocka nisu previše oduševili i dobivaju tek prolaznu ocjenu. Austrijska njiva ipak nije razina Sunset Stripa, a nerijetko pretile Austrijanke nemaju sklonost ka ugrađivanju silikonskih implantanata (i pokazivanju istih). Za puni doživljaj ovih glam prvaka svakako treba otići na zapadnu obalu SAD-a i ciljati neki datum pred kraj aktualne oproštajne turneje – sve ostale varijante u njihovom slučaju jednostavno nisu prihvatljive.
Repriza u ljeto 2016.
Bacivši u vjetar puste milijune (Metallica, KISS i Muse ipak nisu mačji kašalj), njemački DEAG će zasigurno dobro promisliti prije nego nastavi vršiti upumpavanje kapitala na Austrijsko tržište, dok ćemo na drugoj strani vidjeti hoće li publika ostati vjerna Nova Rocku ili možda barem malo kazniti ovogodišnje rezanje troškova i downgrade produkcije.
Napomena –
Autor ovog teksta je spletom okolnosti po pravi puta na kratko posjetio festivalski kamp prostor Nova Rocka. Iako svjestan činjenice da ovo nije događaj namijenjen tvrdokornim šminkerima, nakon višegodišnjih tradicionalnih posjeta ovom mjestu ostao je osupnut izgledom kamperskog prostora prema kojem poznato zagrebačko smetlište Jakuševec izgleda poput hotela s pet zvjezdica.