Ovaj tekst mi je definitivno bio jedan od težih za napisati u zadnje vrijeme bez obzira što tema djeluje kao pun pogodak za potencijalnu parodiju. Usprkos navedenom, tipkanje rečenica se odužilo na više od dva tjedna, a ideja za obrađivanjem teme o ljubiteljima grilanog tofua koji sviraju black metal se čak i meni činila previše apstraktnom. Međutim priča o hipsterima koji kreiraju glazbu tradicionalno orijentiranom kontra svega što je iole kul i seksi u 2017. godini nije nikakav tabu, dapače tu je oko nas već neko vrijeme.
Povod za kucanje ovih riječi bilo je gostovanje zanimljivog paketa bendova početkom prosinca u zagrebačkoj Tvornici. Redom – islandski Sólstafir, danski Myrkur i (ponovno) islandski Árstíðir gostovali su na poziv ekipe iz LAA-a, jedne od rijetkih promotorskih agencija na području Hrvatske koja kontinuirano prati i shvaća inozemne glazbene trendove. Uzgred rečeno, drugi prosinca je za zagrebački noćni život bio dosta dinamičan jer je nudio zaista svašta, od početka obilježavanja Adventa pa do tradicionalnog Pozitivnog koncerta u Domu sportova.
I like to layer my clothes…
U klasičnom osvrtu priča bi se svela na headlinera, njihovo rasturanje na pozornici te revijalnim zaključkom u stilu “dođite nam opet”. Daleko od toga da Sólstafir nije kvalitetan bend, upravo suprotno. Svoje prvo zagrebačko gostovanje odradili su odlično i vjerujem da je većina posjetitelja nakon koncerta poželjela rezati žile od količine depresije i crnila koji su ovi islandski vikinzi producirali u svojem post-rock setu. Ovaj put bi fokus ipak htio prebaciti na nešto drugo (o čemu se već dalo naslutiti u uvodu), a to je Amalie Bruun, Dankinja koja, barem figurativno, stoji ispred spomenutog Myrkura.
Naglasak stavljam na figurativno budući da snagu koja iz pozadine pokreće bend čini cijela horda glazbenika i agencija. Tako je ekipa iz Ulvera, Mayhema i Dødheimsgarda producirala i snimila prvi album što posljedično dovodi do toga da ni biznis dio priče nije ostao nimalo zapostavljen. Albume izdaje poznati Relapse Records, PR odrađuje Grandstand Media (SAD), odnosno Petting Zoo Propaganda (EU). Ako pogledamo roster jednih i drugih posve je lako objasniti hype nastao oko sastava dotične mlade dame.
– Mlada dama definitivno ne baca svinjske glave u publiku.
S jedne strane bend uživo zvuči sasvim solidno (čitaj: prosječno), a s druge internetom pluta neviđena količina mržnje usmjerena protiv istog/iste. Scena tradicionalno nesklona bilo kakvom eksperimentiranju na nož je dočekala osobu koja se imidžom baš i ne uklapa među one prvoborce koji su se rezali komadima staklenih boca, u publiku bacali svinjske glave ili šmrkali poveće količine bijelog praha. Opravdano ili ne, činjenica ostaje da se uz bend veže dosta ekipe koja je za black metal prvi puta čula nakon izjave Dave Grohla o istom, ali i da najveći hejteri Myrkura potiču s true metal scene koja u prosjeku baš i ne obiluje previše inteligentnim pojedincima.
Bilo kako bilo možemo pretpostaviti da Myrkur predstavlja neku vrstu protuprirodnog bluda, ali tko voli nek’ izvoli. Na kraju dana novci su jedino što se broji, a to jako dobro zna i svima nam poznati Nergal koji je ovu situaciju za svoj poslovni projekt znao itekako dobro iskoristiti.
Za kraj, obavezno pogledajte video iz nastavka.