Jedan puta Aquarius (2010.), dva puta INmusic festival (2009., 2013.) i dva puta rasprodana Tvornice Kulture (2014., 2015.) – to je impresivni skor koji je engleski kolektiv Editors ostvario u Zagrebu. Mračni indie velikani i purgeri se jednostavno vole i to je još jednom pokazano u predblagdanskom ozračju trenutačno najmodernije mid-size hrvatske dvorane. – Editorsi kod slušatelja ne izazivaju osjećaj koji zatvorenici imaju kad se pod tuševima saginju po sapun. Iako dolaze sa scene koja općenito pršti latentnom homoseksualnošću, Editorsi za razliku od mase bendova iz sličnog miljea kod slušatelja jednostavno ne izazivaju osjećaj koji zatvorenici imaju kad se pod tuševima saginju po sapun. Napomenuvši tu krucijalnu činjenicu, ovaj tekst bi svakako bio napisan u drugačijem tonu da se tema odnosi na bilo koji drugi umjetnički sastav koji u svojoj biografiji ima spomenutu riječ “indie”.
Razriješivši ovu dilemu, moguće se posvetiti i samom koncertu. Dakle, peti album i peto gostovanje donijelo je apsolutni rasprodanac te ono što najviše prija – solidan broj inozemnih gostiju. Ono što je za Beč standard, to se s vremena na vrijeme može desiti u glavnom gradu Republike Hrvatske, nevezano uz općenito veliki porast turističkih noćenja. Kad bi glazbeni turizam stao na noge kao što je bio slučaj za vrijeme kratkog buma Arene Zagreb i kad bi ključne osobe uvidjele da maloljetnice iz Italije, Slovenije i Austrije prate svoje idole poput Toma Smitha po Europi, u Bandićevu blagajnu bi se slijevala kudikamo značajnija sredstva nego što je to sad slučaj.
Mračna Tvornica, mračni bend, mračni frontmen
Spomenuvši Toma Smitha, u nekako isto vrijeme dok su Editorsi gostovali u Zagrebu, domaća Nova TV je emitirala poznatu televizijsku franšizu “Tvoje lice zvuči poznato”. Tako je na sredini sezone Luka Bulić maestralno skinuo Massima na što sam se kasnije podsjetio gledavši frontmena Editorsa u Tvornici. Čovjek koji s nevjerojatnim umijećem animira publiku (posebice mlađu žensku populaciju) pokretima neodoljivo podsjeća upravo na kultnog Massima. Gledajući to kroz kontekst melankonične i mračne glazbe, baš kao što govor tijela Massima daje određeni štih njegovim pjesmama, tako Editorsi ne bi bili Editorsi bez multiinstrumentalnog Toma.
Udarivši odmah u glavu sa megahitom “Sugar”, otvorenje koncerta bilo je furiozno i bombastično. Elektronska pozadina u sprezi sa starim klasičnim insturmentima u Tvornici je zvučala kristalno jasno te je upravo digitalna matrica ukupnoj zvučnoj slici dala to bogatstvo zvuka presudno za iznimnu popularnost benda. Analizirajući setlistu, jasno je da se tu radilo o klasičnoj strukturi koja stavlja naglasak na promociju novog albuma, ali i podsjeća fanove na stare klasike.
Da li će Editorsi postati stadionski bend, kao što su neki sugerirali, ostaje upitno, tim više što je zadnji “In Dream” ostvario otprilike isti uspjeh kao i prethodni “The Weight of Your Love”. Ipak, momci za sad suvereno vladaju većim dvoranama, a ponekad i arenskim prostorima, posebice na britanskom otoku. U slučaju Zagreba, bila je to odlična prosinačka seansa koja će se kroz dogledno vrijeme zasigurno opet ponoviti.