Prema Forbes ljestvici za 2017. godinu Metallica je zaradila preko 66,5 milijuna dolara što ju svrstava na visoko deseto mjesto ukupnih zarada američkih glazbenika za dano razdoblje. Novi album “Hardwired… to Self-Destruct” razumljivo nosi cijelu priču i nakon osam godina od izdavanja “Death Magnetica” dečki imaju jedan ubojiti materijal koji je kao stvoren za izvedbe uživo. Gledajući navedenu listu koju predvode imena poput Diddya i sveprisutnog The Weekenda lako je doći do zaključka da jedna Metallica tu zapravo poprilično strši iz mase. Iako iza benda također stoji cijela biznis mašinerija, poslovni model po kojem operiraju u nekim je elementima značajno drugačiji nego kod pripadnika hip-hop i pop scene.
Razlog uspjeha leži naravno u vizionarstvu i poduzetničkom duhu danskog viteza Larsa Ulricha, inače poznatijeg kao i bubnjara Metallice. Uz Jamesa Hetfielda dotični čini okosnicu benda koji je u zadnjih godinu i pola pokorio na desetine arena i stadiona, porušio sve moguće Billboard rekorde, i jasno, keširao enormnu količinu love. Gledajući iz čisto poduzetničke sfere, američki glazbeni showbiz gotovo da i nema većeg genijalca od Larsa, a kojem može parirati jedino ekscentrični Kanye West. Usporedbe radi, Beyoncé, kojoj su potrebni na desetine skandinavskih producenata i sponzorstvo muža da složi iole prosječnu stvar, toj kategoriji realno ne može prismrditi ni blizu. A ako pak želimo neki žanrovski bliži primjer, jedan glazbenik kalibra Davea Grohla u usporedbi s Larsom ne bi mogao raditi ništa drugo doli dotičnom ići na kiosk Tiska po šibice i šteku Opatije. Zaključak donesite sami.
Samo rasprodanci i još malo rasprodanaca
Ako pustimo na stranu poslovni aspekt priče Metallica intenzivno tourira još od jeseni 2016. godine, a službena “WorldWired” turneja je polučila uspjeh u svakom mogućem pogledu, tim više što ovaj put u raspored nisu uključene samo arene, već i ranije spomenuti ogromni stadioni što cijeloj priči daje jednu dodatnu dimenziju. Kako je pred ekipom još niz datuma najavljenih za cijelu 2018., odnosno 2019. bend je zapravo u punom zamahu po pitanju nastupa uživo. Tako je bio red posjetiti jedan od tih vrlih datuma, a odluka je pala upravo na Prag i njihovu čuvenu 02 Arenu. Naravno, većina koncerata je rasprodana pola do godinu dana unaprijed pa uopće doći do neke ulaznice biva relativno teško, a akreditacije da ne spominjemo.
– Blue Ivy je dobila proljev?
Za razliku od nekih američkih celebova s A liste čiji su koncerti ponajprije puni zbog umjetno stvorenog hypea, Metallici takva pomoć nije toliko potrebna budući da joj se priljev fanova događa prirodnijem putem, tj. nisu joj potrebne na desetine članaka na TMZ-u o tome da li je Blu Ivy zakasnila u školu ili dobila proljev. Nastavno na to, koncerti Metallice su vrhunski mega spektakli odsvirani s mudima, bez pretjeranih ceremonijalnih prenavljanja i sličnog cirkusiranja. Potvrđeno je to i početkom travnja u praškoj areni gdje je čuvena centralna pozornica dominirala do zadnjeg mjesta ispunjenom dvoranom. Kako sam bend gledao veći broj puta, upravo se indoor nastupi u navedenoj konfiguraciji poprilično izdvajaju od onih “običnih” festivalskih koncerata.
Drake na aparatima
Odličan norveški Kvelertak otvorio je večer no kako zvučni i svjetlosni efekti kod takvih bendova uvijek bivaju zapostavljeni (čisto da se zna tko je gazda u kući), njihov evidentan trud i zalaganje nikako nije mogao doći do punog izražaja kao što je to slučaj na solo koncertima. Ipak, jako dobar odabir predgrupe poslužio je kao odlična uvertira u gore spomenuti show. Od prve sekunde uvodne stvar bilo je posve jasno da će čudovište zvano Metallica razvaliti dvoranu, a ubacivanje kultne “Seek & Destroy” na sami početak koncerta bilo je dovoljno da rulja u potpunosti poludi. Sama setlista je bila kompromisno sklepana, a arenski nastup u trajanju od oko dva sata predstavlja solidan omjer gledan iz aspekta uloženo-dobiveno. Namjerno pišem “solidan” jer je cijena ulaznice za hrvatske pojmove bila zapanjujuća (100 eura na više), međutim takav show se ipak ne gleda svaki dan.
“I’ve never been very interested in ability.” – Lars Ulrich
Svirački je sve bilo odrađeno na razini (tu se posebice isticao Lars), a brutalno dizajnirana produkcija (poglavito viseće svjetlosne kocke), bacači plamena, vatromet i ostale finese samo su doprinijeli finalnom dojmu. Teško je reći da li može bolje od ovog (vjerojatno u rijetkim trenucima da) no ostaje dojam da bend nikad nije zvučao kompaktnije i čvršće. Tako je glorifikacija američkog kapitalizma dobila još jednu svoju propagandnu epizodu i to u najboljem mogućem svijetlu. 9,5/10.